U postojećoj podjeli interesnih sfera, svaka ideja održive energetske suverenosti Bosne i Hercegovine djeluje sve teže ostvariva, dok prirodni plin, umjesto da ostane isključivo energetski resurs, sve više poprima obilježja političkog instrumenta.
Saga o Južnoj plinskoj interkonekciji postala je svojevrsno ogledalo političkih i institucionalnih slabosti Bosne i Hercegovine. Projekat je u dijelu javnosti predstavljen kao velika razvojna šansa – kroz dolazak stranog kapitala, modernu infrastrukturu, diversifikaciju izvora snabdijevanja i smanjenje zavisnosti od ruskog plina.
Međutim, u praksi se sve češće postavlja pitanje da li ovaj projekat zaista donosi veću energetsku sigurnost ili BiH, naročito njeni bošnjački većinski prostori, uvodi u novi oblik zavisnosti od vanjskih faktora, uz ograničen domaći uticaj na upravljanje ključnom infrastrukturom.
Umjesto isključivo energetske investicije, sve je vidljivije da se radi o projektu koji ima i snažnu političku dimenziju, jer utiče na raspodjelu moći u sektoru energetike i kontroli nad vitalnim resursima.
Trasa koja otvara pitanja
Planirana trasa plinovoda, koja bi iz Hrvatske preko Hercegovine i srednje Bosne vodila ka Sarajevu i Zenici, povezujući BiH sa LNG terminalom na Krku, pokreće brojna pitanja o ravnomjernoj gasifikaciji države.
Izostavljanje pojedinih strateški važnih područja dodatno otvara dilemu da li se projekt razvija u skladu sa sveukupnim državnim interesima ili primarno prema regionalnim i političkim prioritetima određenih aktera.
Stručnjaci upozoravaju da bi model u kojem BiH zavisi isključivo od jednog tranzitnog pravca mogao dugoročno ograničiti njenu pregovaračku poziciju, kako u pogledu cijena, tako i u pogledu sigurnosti snabdijevanja.
Ko kontroliše energetske ventile?
Posebnu zabrinutost izazivaju informacije da bi domaće kompanije, uključujući BH-Gas, mogle imati ograničenu ulogu u upravljanju budućim plinovodom. Time bi ključne odluke bile prepuštene vanjskim ili regionalnim strukturama, što dodatno slabi energetsku autonomiju države.
Zagreb je već jasno istakao interes da hrvatske kompanije i institucije imaju važnu ulogu u projektu, što dodatno potvrđuje da Južna interkonekcija nije samo tehničko, već i političko pitanje.
Istovremeno, politički lideri iz entiteta Republika Srpska takođe koriste energetske teme kao dio šire političke strategije, čime sektor energetike u BiH postaje prostor nadmetanja, a ne isključivo razvoja.
Diversifikacija ili nova zavisnost?
Iako se projekat predstavlja kao korak ka diversifikaciji izvora energije, dio analitičara upozorava da se umjesto stvarnog pluralizma dobavljača stvara nova koncentracija kontrole nad tranzitnim pravcima.
U tom kontekstu, većinski bošnjački prostori mogli bi postati zavisni od infrastrukture nad kojom nemaju stvarni uticaj, što dugoročno nosi ekonomske i političke rizike.
Poseban problem predstavlja i činjenica da se paralelno sa promocijom plina kao “čistijeg energenta”, često zanemaruju postojeći domaći energetski kapaciteti – termoelektrane, hidroelektrane i obnovljivi izvori – koji bi mogli doprinijeti većoj energetskoj samostalnosti.
Ekologija ili selektivni pritisci?
Tema ekologije sve češće se koristi u javnim debatama o energetici, ali se istovremeno postavlja pitanje dosljednosti. Dok se u pojedinim dijelovima BiH vode intenzivne kampanje protiv određenih projekata, u drugim regijama se realizuju zahvati sa ozbiljnim posljedicama po okoliš, bez gotovo ikakvog javnog otpora.
To dodatno produbljuje sumnju da se ekološki argumenti ponekad koriste selektivno, u zavisnosti od političkih i ekonomskih interesa.
Šta znači energetski suverenitet?
Južna plinska interkonekcija, u sadašnjem obliku, ne garantuje smanjenje zavisnosti, već potencijalno uvodi nove oblike kontrole nad snabdijevanjem energijom.
Bez jedinstvene državne strategije i jasne kontrole nad ključnom infrastrukturom, BiH rizikuje da sektor energetike postane još jedan faktor unutrašnjih podjela, umjesto oslonac ekonomskog razvoja i stabilnosti.
Ako država ne zadrži stvarni uticaj nad svojim energetskim resursima i rutama, njena politička i ekonomska samostalnost dugoročno može biti ozbiljno dovedena u pitanje.
Faktor
