Dok je unutar institucija BiH trajalo svojevrsno “popravno glasanje”, stotine radnika Nove Željezare Zenica s nadom su čekale odluku koja bi mogla spasiti oko 15.000 radnih mjesta – kako u ovoj kompaniji, tako i u desetinama povezanih preduzeća širom zemlje. Međutim, informacija da su ministri iz reda HDZ-a ponovo glasali protiv uvođenja zaštitnih mjera na uvoz čelika izazvala je ogorčenje, nevjericu i suze među okupljenima u Sarajevu.
Tišina je na trenutak zavladala Trgom Bosne i Hercegovine, a potom su uslijedili povici očaja kada je potvrđeno da Vijeće ministara BiH nije podržalo uvođenje carina na uvozni čelik. Za radnike iz Zenice, ali i hiljade onih koji direktno ili indirektno zavise od ovog industrijskog sistema, ova odluka znači samo jedno – gašenje proizvodnje već u maju.
Vidno potreseni radnici, koji su satima čekali ispred zgrade Parlamenta BiH, poručili su da je riječ o “rezanju grane na kojoj svi sjede” i direktnom udaru na egzistenciju hiljada porodica koje žive od industrije čelika.
Predsjednik Sindikata radnika Nove Željezare Zenica, Rašid Fetić, izjavio je da su radnici u šoku te da je jasno kako se odlučuje o sudbini hiljada ljudi.
“Mirno ćemo se povući i razmotriti naredne korake, ali nije razumno da mi tim istim ljudima zarađujemo plate, a oni donose odluke koje nas uništavaju”, poručio je Fetić.
Dodao je da ova odluka ne pogađa samo Željezaru, već i čitav lanac povezanih kompanija.
“Ovdje su i Željeznice FBiH i RS, kao i oko 550 firmi koje sarađuju s nama. Ovo je početak kraja za sve njih”, naglasio je.
Istakao je i da je riječ o drugom glasanju o istoj temi, te da nakon ovog ishoda više nema prostora za novo odlučivanje.
“Ovo je bio njihov ‘popravni ispit’. Imali su vremena da razmisle i donesu odluku hladne glave. Najmanje što su mogli jeste da izađu pred ove ljude i pogledaju ih u oči”, kazao je Fetić, dodajući da je uprkos svemu imao nadu u pozitivan ishod.
Radnik Mirnes Bašić također je izrazio ogorčenje, uputivši direktnu poruku vlastima:
“Ako su već glasali protiv, neka izađu i objasne zašto. Mi nismo tražili ništa osim zaštite domaće proizvodnje. Zar je važnije željezo iz Italije ili Turske nego naše? Naš kvalitet je među najboljima u Evropi, ali to očito nikoga ne zanima.”
Prema riječima radnika, ova odluka praktično znači gašenje proizvodnje u narednim mjesecima.
“Ovo je naš kraj. Nakon današnjeg dana nemamo više kome da se obratimo. Ovo nije problem samo radnika Željezare – riječ je o hiljadama ljudi. Svi ćemo pasti na koljena”, poručio je Bašić.
Tokom obraćanja, iz mase su se čuli i očajnički povici, a jedan od radnika je kratko poručio: “I onda se pitaju zašto nam djeca odlaze.”
Radnik Hasan Mujezinović podijelio je ličnu priču koja najbolje oslikava težinu situacije:
“Spremio sam sina za Njemačku, a njegovo mjesto je trebalo biti ovdje, u Željezari. Ovdje mu je porodica, ovdje mu je život. Ovo nema smisla. Ako se ovako nastavi, ljudi će skupljati otpad da bi preživjeli.”
Na kraju je upozorio da bi radnici mogli posegnuti za radikalnijim mjerama.
“Svaki zaposleni izdržava najmanje četiri člana porodice. Šta će biti sa 15.000 ljudi? Nešto se mora poduzeti. Ne možemo više ovako”, zaključio je Mujezinović.
PRESS BH