Na društvenim mrežama ponovo je pažnju privukla ispovijest jednog povratnika iz dijaspore. Riječ je o Denisu iz Krajine, koji je bez uljepšavanja podijelio svoje iskustvo nakon povratka iz Njemačke u BiH, ističući da realnost života nije ni približno onakva kakvu je očekivao.
Kako kaže, odluku o povratku donio je prije godinu dana, ponajviše zbog želje supruge da budu bliže porodici i rodnom kraju. U tom trenutku činilo se da imaju solidnu osnovu za novi početak – određenu ušteđevinu, porodičnu kuću i plan da se okušaju u životu na selu.
“Vidim da mnogi sanjaju povratak iz Evrope na Balkan. I ja sam se vratio jer sam želio mirniji život i više vremena s porodicom. Kupili smo domaće životinje i pokušali živjeti od toga”, ispričao je Denis.
Ipak, ubrzo su se suočili s realnošću. Ušteđevina se istopila brže nego što su očekivali, a prihodi od poljoprivrede i stočarstva pokazali su se nedovoljnim za pokrivanje osnovnih troškova života.
“Potrošili smo sve što smo donijeli. Od tog posla na selu ne može se živjeti kako smo mislili”, kaže on.
Dodatni pritisak, kako ističe, dolazi i iz okoline – mnogi pretpostavljaju da se iz Njemačke vratio s velikim novcem i da sada živi bezbrižno, što je, tvrdi, daleko od istine.
Najveći izazov za njega ipak su domaće plate i standard života.
“Teško mi je prihvatiti da radim za 1.000 KM nakon onoga što sam imao vani. Iskreno, sramota me i razmišljam da se ponovo vratim u Njemačku”, poručio je.
Njegova priča nije izolovan slučaj, već odražava širu sliku problema s kojima se susreću mnogi povratnici. Među najvećim izazovima izdvajaju se niske plate u odnosu na rastuće troškove života, nedostatak stabilnih i dobro plaćenih poslova, kao i ograničene prilike za napredovanje, posebno izvan većih gradova.
Povratnici često nailaze i na prepreke u pokretanju vlastitog posla – od komplikovanih administrativnih procedura do visokih nameta i sporog sistema. Poljoprivreda, koju mnogi vide kao šansu za samostalnost, zahtijeva ozbiljna ulaganja, vrijeme i tržište koje nije uvijek stabilno.
Tu su i razlike u načinu života i radnim navikama. Nakon boravka u uređenijim sistemima, mnogima je teško ponovo se prilagoditi sporijoj administraciji, neizvjesnosti i manjoj sigurnosti na tržištu rada.
Iako ideja povratka često nosi emocije, nostalgiju i želju za porodičnim životom, iskustva poput Denisovog pokazuju da bez jasnog plana i sigurnih prihoda takva odluka može donijeti više problema nego koristi.
Njegova poruka je jednostavna – prije povratka treba dobro razmisliti, sagledati realne uslove i imati konkretan plan, jer život u domovini, iako blizak srcu, može biti znatno teži nego što se na prvi pogled čini.
PRESS BH
