Južna gasna interkonekcija sve više prerasta iz infrastrukturnog projekta u ključni stub budućeg energetskog sistema Bosne i Hercegovine. Iako je prvobitno zamišljena kao pravac za snabdijevanje gasom, njen značaj danas je znatno širi – postaje temelj za novu proizvodnju električne energije i stabilizaciju cijelog elektroenergetskog sistema, piše BiznisInfo.
U fokusu projekta nalazi se izgradnja tri moderne gasne elektrane u Tuzli, Kaknju i Mostaru, koje bi ukupno imale kapacitet od oko 1.200 megavata. Procjene pokazuju da bi ova postrojenja mogla godišnje proizvoditi oko šest teravat-sati električne energije, što čini približno polovinu ukupne potrošnje u Bosni i Hercegovini.
Planirani kapacitet Južne interkonekcije iznosi oko 1,5 milijardi kubnih metara gasa godišnje, što višestruko premašuje trenutne potrebe zemlje. Upravo ta razlika otkriva suštinu projekta – gas neće biti namijenjen samo za grijanje i industriju, već prije svega za proizvodnju električne energije.
Gasne elektrane, posebno one kombinovanog ciklusa (CCGT), imaju ključnu ulogu u savremenim energetskim sistemima. Njihova najveća prednost je fleksibilnost – mogu se brzo uključivati i isključivati, što ih čini idealnim rješenjem za balansiranje sistema u kojem raste udio obnovljivih izvora poput vjetra i sunca. Istovremeno, emituju znatno manje štetnih gasova u odnosu na termoelektrane na ugalj, zbog čega se smatraju tranzicionim rješenjem ka čišćoj energiji.
Paralelno s izgradnjom elektrana, planirano je i značajno proširenje gasne mreže. U Hercegovini se predviđa uključivanje Gruda i izgradnja odvojka prema Čapljini, dok će u srednjoj Bosni gas biti dostupan i kroz novi pravac prema Donjem Vakufu. Posebno važan projekat je i novi gasovod Kladanj–Tuzla, koji će prvenstveno služiti za napajanje buduće elektrane.
Kako bi cijeli sistem funkcionisao, predviđeno je povezivanje nove interkonekcije sa postojećim gasovodom Zvornik–Sarajevo. To podrazumijeva tehničku modernizaciju i uvođenje tzv. reverzibilnog rada, odnosno mogućnosti da gas teče u oba smjera. Na taj način bi gas iz pravca Hrvatske i LNG terminala na Krku mogao biti distribuiran širom zemlje, čime se osigurava veća energetska sigurnost i fleksibilnost.
Ukupna vrijednost investicionog ciklusa procjenjuje se na gotovo 1,5 milijardi eura. Sama Južna interkonekcija košta oko 350 miliona eura, dok bi izgradnja tri elektrane zahtijevala dodatnih milijardu eura ulaganja.
Posebnu pažnju izaziva činjenica da zakon predviđa i direktno imenovanje investitora – američke kompanije AAFS Infrastructure and Energy. Ovakav pristup predstavlja presedan u zakonodavnoj praksi, jer se investitor definiše unaprijed, čime se ubrzava realizacija, ali i otvaraju pitanja transparentnosti i standardnih procedura.
U suštini, Južna interkonekcija postaje mnogo više od gasovoda – riječ je o projektu koji integriše gas, proizvodnju električne energije i industrijski razvoj u jedinstven sistem. Ako bude realizovan u planiranom obimu, mogao bi označiti najveći energetski zaokret u Bosni i Hercegovini u posljednjih nekoliko decenija.
Savremene gasne elektrane rade na principu sagorijevanja prirodnog gasa koji pokreće turbine i generatore, pri čemu se dodatna energija dobija iskorištavanjem toplote kroz tzv. kombinovani ciklus. Ova tehnologija omogućava efikasnost veću od 55 posto, što je znatno više u odnosu na klasične termoelektrane na ugalj.
Osim veće efikasnosti, ove elektrane imaju i važnu sistemsku ulogu – mogu se pokrenuti za manje od sat vremena i brzo reagovati na promjene u potrošnji, zbog čega se često nazivaju „stabilizatorima mreže“. Upravo ta karakteristika čini ih ključnim partnerom obnovljivim izvorima energije.
Važno je naglasiti da gasovodi bez velikih potrošača nemaju ekonomsku isplativost. Upravo zato se projekti gasne infrastrukture gotovo uvijek planiraju zajedno s izgradnjom elektrana, koje osiguravaju dugoročnu potrošnju i stabilan povrat investicija.
Interes američkih kompanija za ovakve projekte dodatno naglašava širi značaj ove investicije. Energetska infrastruktura danas nije samo pitanje ekonomije, već i geopolitike, sigurnosti i dugoročnog uticaja.
PRESS BH
